Plodovi zemlje i rada vridnih ruku u Stepenu
Ne tako davno, sićamo se svi vrimena, kada su nas svakodnevno u ovo doba godine u selu budile napadne sirene i uzvici ercegovačkih voćkara s ponudom raznog voća i povrća. Zadnjih godina svidoci smo da je takve ponude u selu sve manje ili je nema nikako.
Izuzevši Jaju, koji još uvik redovito voza i nudi svoj osvježavajući pripravak u obliku sladoleda, kojem se dica i dalje vesele i željno ga čekaju u litnim misecima.
Što je s ostalom ponudom ne znamo točno. A više je razloga virujem. Manje ljudi, slabija potražnja, trgovački lanci, skupo gorivo za proračunate trgovce, ili nešto treće.
A i vrimena se minjaju. Blaže zime, manje prolitnih mrazova, sunce, voda i vridne ruke naših ljudi. U selu zadnjih godina uzgajamo većinu onoga što su nam trgovci nekada nudili. Samo puno bolje i ukusnije.
Od onoga što je i uvik kod nas dobro uspivalo: krompir, kupus, luk, mrkva, jabuke, šljive, kruške do sada već uobičajenih plodova koje možemo zateći u našim baštama i vrtovima: paradaiza, paprike, krastavca, patlidžana, cvjetače, lubenica, malina, kupina, aronije, brusnice i čega sve još ne ... Sve lipo uređeno, pod špagu uredano, utegnuto, fino obrađeno, bez travke između gredica i redova.
Gale mi priča kako je od ovogodišnje sadnje prošlo oko 50 radnih dana i kako svaki dan u prosjeku u svojim baštama provede oko 5 sati. Svaka čast! Vidi se to već i letimičnim pogledom na prekrasno uređenu baštu u kojoj ga zatekoh.
Umirovljeničke dane ili pak slobodno vrime prije i nakon redovitog posla uglavnom tako provodi i dosta ostalih ljudi u selu. Disciplina i preciznost steknuti po raznim bauštelama i gradilištima diljem Evrope prinešeni u naše uvjete, na našu zemlju, u vrtove i bašte. A vridne ženske ruke unose dodatnu dozu rada, reda i ljubavi za konačnu prekrasnu sliku koju danas možemo viditi u selu. Plodovi svega su ugoda za oči i nepce.
Ono što je uobičajeno kod nas za susjede, rodbinu, prijatelje, koji dolaze u ovom periodu godine u selo, bašte su uglavnom otvorene kao samoposluge kad im nešto zatriba. Ako ih prije toga već ujutro kad se ustanu na vratima ne dočeka posuda puna mirisnih plodova!
Uz sve navedeno i već viđeno u selu ove godine imamo i prekrasan vinograd s oko 300 loza kojeg je, uz mnogo lipih stvari koje još radi u selu, podigao Ante Šarić – Mićukin. Ove godine, ako Bog da, očekuje se i prva berba grožđa. Nadamo se i željno očekujemo na jesen i zimu kušanje prvih ukusnih kapljica Stepenjskog vina.
Ova godina bila je pogodna i za pčelarstvo. Prinos i kakvoća meda je na izvrsnoj razini, zahvaljujući pogodnim uvjetima, rascvitanim livadama, bukvi koja je nezapamćeno medila, te ciljano posijanoj i procvitaloj parceli ''fecalije'', medonosne biljke, koju je Ante također ove godine uzgojio. Tu je još i usjev suncokreta kao i pokušaji uzgoja šipka, smokve i drugih za naše krajeve pomalo egzotičnih plodonosnih biljaka.
Iskreno divljenje i podrška Anti i ostalima koji uistinu mnogo truda, znoja i iznad svega ljubavi ulažu u obradu i oplođivanje naše zemlje.
Vrlo dobro nam je poznata činjenica kako se samo ljubav diljenjem umnaža i plodi! Ljubav i trud koje dajemo zemlji stostruko nam se u plodovima vrate, a ako isto tako i međusobno činimo onda je ljubav potpuna i nema joj kraja.
Ma gdje bili i trenutno živili lipo je znati da nas naša zemlja strpljivo čeka i nudi nam se. Za svaku uloženo kap znoja i iskrene ljubavi dati će mnogostruko više.
Uistinu je to vridna spoznaja koje svi moramo biti svjesni u ovim teškim i neizvjesnim vrimenima u kojima je mira i zdrave prirode sve manje.
Sve napisano potkripljujemo posebnom foto-pričom s obrađenih parcela i zasada koju možete pogledati u izdvojenoj galeriji (GALERIJA FOTOGRAFIJA), a ovdje donosimo samo par slikica:
